|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|

Jedan od mnogih poznatih Mokrinčana bio je i pesnik Miroslav Mika Antić.
Kuća u kojoj je rođen nije sačuvana. Zato je kuća u kojoj je često boravio i u koju je uvek rado svraćao, jer je to bila kuća njegove babe, posvećena uspomeni na njega.
Takođe, na lepo uređenom centralnom trgu u selu stoji i njegov spomenik.

Nalazi se na adresi Ive Lole Ribara 5.
Veruje se da je naš poznati slikar i ikonopisac rođen u ovoj kući.

Jedino što se može videti je skromna tabla sa posvetom: "RADIVOJ KORAĆ ŽUĆKO (1938-1969) KOŠARKAŠ"
Da nije bilo GG (grupe građana), ne bi bilo čak ni spomen table.

Kuća nije otvorena za posetioce. Radovi i faktografija su izloženi u Galeriji Milana Konjovića.
Sećam se događaja iz detinjstva. Nas, učenike 7. razreda osnovne škole iz Bečeja, vodio je nastavnik likovnog Branislav Perčinkovski u posetu galeriji, tadašnjem ateljeu Milana Konjovića.
Posle priče slikareve, jedini sam se ja osmelio da postavim pitanje. Svojim dečijim rečnikom upitao sam kako se procenjuje vrednost slike, ako se figure na njoj toliko razlikuju od prirodnih. Primetio sam da je naš nastavnik bio zadovoljan mojim upitom.
Odgovor nisam zapamtio, nisam ni mogao ispratiti u celini, ali su neke reči ostale u ušima. Tek desetak godina kasnije, počeo sam povezivati značenje reči kao "autorski doživljaj", "autorski pečat" i sl. Sada, posle mnogo godina iskustva, mislim da je taj jedan, do kraja neshvaćeni, odgovor, bitno uticao na to da budem sopstvena ličnost, nikad povodljiv i "prepisivač".

Čihaš Bene je kao gradonačelnik postao najviše zaslužan za ozelenjavanje Sombora.
Na kući nema nikakve table sa informacijom.
Slikali smo u prevdvečerje. Zato su slike slabijeg kvaliteta.

Kuća se nalazi na prostranom centralnom trgu.
Ispred kuće je kip Lazin u ležernoj pozi - čitač na klupi.

Na kući se nalazila spomen ploča, ali je ona skinuta, najverovatnije od strane sadašnjeg vlasnika.

Proglašena je za kulturno dobro 1981. godine.
Kuća pored istorijske, kao tipična za građansku arhitekturu početka 20. veka, ima i arhitektonsku vrednosti.
Kuća ima stanare i dobro je održavana.

Kuću je lako naći, nalazi se u glavnoj ulici (sa leve strane gledajući od Zrenjanina).
Po izgledu fasade da se zaključiti da nije autentična.

Neizvesno je da li je u ovoj kući rođen Stevica. U tri različita teksta postoje tri različita navoda. Izvesno je samo da je jedan period života proveo baš u ovoj kući.

Kuća se nalazi na kraju najduže ulice u selu, odmah do nasipa iza koga teče Tisa. Kuća se održava, sveže je okrečena.

Pap Pavle je aktivno učestvovao u pripremi i organizovanju ustanka tokom 1941. godine, ali je vrlo rano, već u avgustu 1941. uhvaćen i streljan.

U razgovoru sa sadašnjim vlasnikom saznali smo da je kuća iza Šamu Mihalja pripala opštini, a otac vlasnika je potom otkupio.
Ispričao nam je i za neprijatan događaj kada su mu dva njemu nepoznata lica zahtevala da skine spomen ploču sa kuće.


Baza je bila aktivna skoro tokom celog rata, od 1941. do 1944. godine. Nikad nije bila provaljena.
Objekt je danas bez namene i zapušten.
Objekt je napušen i zapušten. Nema naznake da će dobiti svoje zasluženo mesto u sećanju potomstva.

U ovoj kući su održavana savetovanja pokrajinske KP tokom NOB-a, a tu se nalazila i partizanska baza.

Kuće su zaštićene kao spomenici kulture. Osim dve ploče sa posvetom, ne postoji niti jedan drugi znak značaja ovih kuća i njihovih bivših žitelja, niti na kućama niti u okolini. A i ploče su već poprilično izbledele.
Osim dve ploče sa posvetom, niti jedan drugi znak značaja ovih kuća i njihovih žitelja, niti na kućama niti u okolini. A i ploče su već poprilično izbledele.

Kuća je u privatnom vlasništvu. Vlasnici žive u njoj i održavaju je u dobrom stanju.
Na kući ne postoje nikakva obeležja o njenom značaju i statusu.

Kuća u kojoj je roćen Đorđe Zličić više ne postoji.
Na savremenom objektu koji obuhvata dve garaže, a verovatno je najbliži mestu gde se rodna kuća nalazila, stoji spomen ploča.
Ploča je originalno postavljena 1959. godine.
Pre posete ovom mestu nismo uspeli da preko neta ustanovimo adresu objekta. Malo smo lutali dok nismo uz pomoć ljubaznog meštanina Gojka Vujovića uspeli da nađemo spomen ploču.
Veći deo kuće je bez namene i zapušten. Pošto nedostaje deo krova, kući preti opasnost od urušavanja.
Samo manji deo ima stanare i održsava se.
Meštani kažu da je Isidora rođena na salašu, a u ovu kuću je doneta kada je napunila dve godine.
Takođe kažu da nije bila čest gost u rodnom selu, niti je prema njemu ispoljavala posebne emocije.

Vlasnik kuće je Milenin potomak, sada već čovek u godinama.
Ogorčen zbog svega što se dešavalo sa imovinom nekad vrlo bogate porodice Marić, zamolio me je da ne fotografišem kuću. Poštovao sam njegovu želju. Ovde priložene fotografije sam dobio od prijatelja.

Baza je provaljena u novembru 1942.
U kući se sada nalazi Muzej štampe.

Lepa prizemna, poduža kuća sa ritmičnim uparenim prozorima. Plastika nad prozorima bojenjem malo prenaglašena.
Kuću je u dva navrata posetio Albert Ajnštajn.
Stara anegdota: tast mu je prilikom svake posete govorio - Sve ti je to relativno, moj Alberte.

U ovoj kući je osnovana prva mesna organizacija SKOJ-a.
Kuća nema stalne stanare, ali je u dobrom stanju.

U ovoj kući Laza Kostić je rođen i živeo je u njoj do svoje četvrte godine.
U kući trenutno niko ne živi i objekt nema drugu namenu.
Meštani se trude da regulišu status objekta i preduzmu mere da se renovira i privede nameni.
U razgovoru sa meštaninom (kraj sam kuće), saznajemo interesantan podatak:
jedan pd prvih fudbalskih klubova u Vojvodini bio je Šajkaš, klub iz Kovilja.
Mnogo poznatiji FK Vojvodina bio je formiran kasnije, a prva utakmica koju je odigrao, bila je utakmica protiv koviljskog Šajkaša.

Prema gps poziciji objekta navedenoj na Njikipediji, odnosno prema podacima ZZSK, kuća se nalazi u Beočinu, što je potpuno netačno.
Izgubili smo više od sat vremena dok smo to ustanovila.

U kući je živeo i radio slikar Petru Dimčea, a naslednici su je poklonili zajednici.
U kući je sačuvan originalni nameštaj, dopunjen je muzejski vrednim sadržajem koji je sistematizovan po prostorijama.
Prostor se izdaje za proslave i druge skupove.
Obavezno je najaviti posetu unapred.

Rodna kuća se nalazila na ovom mestu, ova zgrada ju je zamenila.
Ostaljena je mladim književnicima, ali je tek mnogo godina kasnije ta namena ostvarena.
Sada je deo prostora muzej (posete se najavljuju), a koristi se i kao prostor za izložbe i promocije.

Kuća je privatni stambeni objekt.
Na kući se pored ploče sa posvetom nalazi i tabla prema kojoj je ovaj objekt predmet donacije EU, takođe održavan i na osnovu ugovora o sadarnji Srbija-Rumunija.

Kuća se ne koristi, fasada i ulaz su zapušteni.
Na kući stoji spomen ploča.
Zatekli smo samo vence, položene ne tako davno.

Kuća je u vlasništvu naslednika. Održava se u perfektnom stanju, a uspomena na herojske dana živi i dalje.


Kuća velike, a nedovoljno poznate heroine, stoji dan danas. Uz sasvim neznatne izmene i u solidnom stanju.
Nije menjala vlasnike, u kući i danas žive potomci iste porodice.

Kuća na uglu, vrlo blizu centralnog trga u mestu. Na kući je postavljena spomen ploča.

Kuća je pristojno obeležena. Na nju je postavljena ploča - oznaka zaštićenog objekta, a pored je informaciona tabla. Međutim, prošlo je vremena od poslednjeg krečenja i boja i malter sa fasade su počeli da otpadaju.
Po stanju objekta (zapuštena farba fasade, kao i kapije), ne može se zaključiti da li kuća ima stanare ili ne.

Kuća praktično više ne postoji.
U kući je uređen muzej sa etno postavkom.
Naziv ulice i broj su danas izmenjeni.

U ovoj kući je rođen veliki istoričar, Ilarion Ruvarac. Kao protivnik nekritičke nacionalne istoriografije, dominantne u to vreme, svojim naučnim radom postavio je srpsku istorijsku nauku na solidne osnove.
Kuća ima vrednost i za materijalnu kulturu, jer je tipični primer strogih pravila po kojima su tadašnje vojvođanske kuće građene. Njen današnji izgled nije potpuno autentičan.

Vranjaš, deo Manđelosa, nekadašnje poljoprivredno dobro, danas je potpuno pusto mesto.
Rodna kuća Pinkijeva je mali radnički stan, (predsoblje-kuhinja i nevelika soba), jedan od par desetina u ovom kopleksu.
Propadanjem državno organizovane poljoprivrede, propala su i mnoga ovakva naselja, namenjena smeštaju radnika, zbrinjavanju njihovih porodica, takođe i organizaciji sveukupnog njihovog života.
Tradicija nije novijeg datuma, tako su organizovana naselja na područjima Panonske nizije pri kultivisanju i uvođenju u obradu velikih do tada neobradivih površina.

Tabla sa netačnom godinom pogibije je skinuta i čuva se u kući.
Malo dalje, u istoj ulici nalazi se i partizanska radionica, kuća u kojoj je Boško Palkovljević Pinki izgrađivao eksplozivne naprave za borbu.
Bili smo jako lepo dočekani od strane domaćina, vrednog i preduzimljivog poljoprivrednika. Čuli smo dosta priča o staroj kući, o selu, kao i domaćinstvu koje vodi.

Na mestu rodne kuće našeg velikog pisca i lekara stoji noviji objekat, kuća Andrije Jovanovića, lekara i dobrotvora. I ova kuća je upisana kao deo kulturne baštine grada.

Kuća ima istorijski značaj.
U njoj je tokom septembra 1941. godine boravio Tito sa Vrhovnim štabom NOV i POJ. U kući su bili smešteni dvadesetak dana posle savetovanja u Stolicama.
Gospodin Rajko Vujkovac nas je počastio kafom, a i interesantnim pričama vezanim za pomenuti događaj.
Boravak Vrhovnog štaba u kući je organizovao njegov stric Mijailo, tada visoko pozicioniran u KPJ. Mijailo je bio oženjen ćerkom narodnog heroja Dragojla Dudića, koja je život završila u Aušvicu.
---
Konspiracija tokom boravka je bila najviša moguća, niko od ukućana nije smeo znati identitet pridošlih.
Jedna mala neopreznost mogla se tragično završiti.
Nabavku je vršio intendant Isa. Išao bi u seosku prodavnicu sa spiskom koji je bio prepisan sa naređenja potpisanog od Tita lično. Jednoga dana je poneo pogrešnu cedulju. Radoznala prodavačica, pročitavši potpis, pitala je - Ko ti je ovaj Tito? Zaprepašćeni i na smrt preplašeni Isa izmolio je prodavačicu za diskreciju. Devojka je održala reč. Inače, pošto je u okolini je bilo puno četnika, po razlazu njihovog i partizanskog pokreta, okućnica bi bila spaljena do temelja, a šta bi bilo sa ukućanima, zna se...






Ovde sam kao student proveo jednu podstanarsku godinu.

Kuća je u privatnom vlasništvu. Obeležje na licu mesta ne postoji.




Deo kuće koji izlazi na glavnu ulicu koristi se kao poslovni prostor.
Ne postoji spomen ploča niti ikakva informacija o vrsti i razlogu zaštite objekta.
Kuća pored istorijskog poseduje i arhitektonski značaj odlike.
U kući je sada privatna firma. Na vojvodu podseća samo posvata na tabli ispred ulaza u dvorište.

Kuća je podignuta za Bogdana Gavrilovića, uglednog matematičara, humanistu, nastavnika, profesora dva beogradska fakulteta, rektora, akademika i predsednika SANU.

Ulaznica se kupuje u zavičajnom muzeju i važi za tri lokacije: sam zavičajni muzej, Mokranjčevu kuću i Muzej Haduk Veljka.
Kuća je, sama po sebi, izvanredan primerak građanske arhitekture 19. veka. Pored svečane sale u par drugih prostorija su izloženi Mokranjčevi lični predmeti.
Domaćin nam je bila kustoskinja muzeja, izvanredno ljubazna i duhovita žena, čije ime, nažalost, nismo zabeležili.

Nalazi se u Brusovu, 5 km od sela Donja Bela Reka u Prevodskom potoku, na mestu zvanom Brusovo.
U kući se više ne nalazi muzej. Kuća je u privatnom vlasništvu, a celokupna izložbena postavka je preseljena u muzejski prostor u okviru kompleksa industrijskog predužeća "Goša".

Krajem Prvog svetskog rata, Elizabet je u naselju Slovac izgradila bolnicu (bolnica je kasnije zamenjena novijim objektom).
Na vili u kojoj je Elizabet živela stoji oznaka "Lovački dom".
Nema indicija da se ovaj objekt koristi svakodnevno, mada nije zapušten.

Ovde, u kući sestre Dragojla Dudića, Tito je u septembru 1941. izvršio smotru Kolubarskog bataljona Valjevskog partizanskog odreda.
U okviru poseda se nalaze: seoska kuća u kojoj je održan sastanak, Titova bista, tabla sa posvetom i novija, veća kuća.
Objekti su u dobrom stanju, mada susedi kažu da su se posete poslednjih godina sasvim proredile.

U okviru muzeja jedna prostorija sadrži etno postavku, a druga je prepuna istorijske i lične dokumentacije vezane za vojvodu Mišića.
Izložena je i voštana figura vojvode u oficirskoj uniformi.

U kući su živeli otac i sin, Dragojlo i Miša, revolucionari i narodni heroji.
Prema rečima meštanke, izgleda da kuća više ne postoji.
Prema rečima gospođe Dudić čija se okućnica graniči sa parcelom zaštićene kuće, njoj je kuća na slici sa sajta ZZSK potpuno nepoznata.
U okviru okućnice Dragojla Dudića postoji samo jedan stambeni objekt koji ni po spoljašnjosti ni poo gabaritima ne odgovara slici sa sajta.
Poslednji iz familije, na imanju je živeo Miša, slikar, imenovan po svom čuvenom stricu. Pošto je on umro pre par godina, ostali smo uskraćeni za informaciju o sudbini zaštićene kuće.
Kuću nismo našli, ali se zato na istom mestu ima šta videti. Na centralnom delu dvorišta raste grupa neobično velikih stabala lipe, koje, grupisane na vrlo bliskom rastojanju, izgledaju kao jedno džinovsko, i jako lepo formirano stablo.

Nalazi se na obodu mesta Banja, u zaseoku Manojlovića. Na istoj parceli nalazi se još nekoliko zbijenih kuća iste familije.
Domaćinstvo narodnog heroja Sofije Ristić sastoji se od kuće polubrvnare, zidane kuće i mlekara. Polubrvnara građena po tipu kuće

Sasvim mala kuća nalazi se na placu uz glavnu ulicu sela.
Mislim da je ovako malu kuću imao još jedino Boško Palkovljević Pinki (poljoprivredno dobro Vranjaš kod Mađelosa).
Kuća se nalazi u porti crkve.
Pored kuće i crkve u porti je i kapela sa posvetom Stevanu Sinđeliću. Takoće i poveća sobrašica - natkriveni prostor za slave.
Kuća je ovde preseljena sa lokacije na kojoj se originalno nalazila.
Na kući nema bilo kakvog obaveštenja o trenutnoj nameni.
Kuća je u vreme naše posete bila zatvorena. Na njoj nije bilo nikakve naznake neke namene. Iako na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika postoji navod da se u kući nalazi izložbeni prostor sa postavkom, na kući niti oko nje ne stoji nikakva slična informacija.
Sve vreme nas je pratio pljusak, zbog čega nismo sreli nikog ko bi nam pružio više informacija.

Na kući je spomen ploča, a ispred su jarboli za zastave.
Kuća je sada nema namenu i ne održava se. Vide se počeci renoviranja, krov i tavanica su obnovljeni, ali tu se stalo.
U centru Kušiljeva se nalazi spomenik uz koji ne stoji niti kakva informacija niti posveta. Pri tome ni meštani koje smo zatekli nisu znali da nam kažu bilo šta o nameni objekta.
Na belim betonskim površinama postavljeni su reljefi na žućkatim metalnim pločama. Reljefi su apstraktni, tako da se ni po njima ne može bilo šta zaključiti.



Dugo se vuče put kroz uski i gustim rastinjem opasani kanjon. Kuća na vrhu brda. Puškarnice u zidovima kuće.
Sve je to bilo opreza radi - Miloš tih godina nije bio Turcima omiljeni lik.

Kuća nema namenu niti stanare. Nalazi se na parceli koja je ispražnjena radi gradnje novog objekta.
Komšije kažu da će i ova kuća biti srušena, s tim da će na novom objektu spomen ploča biti ponovo postavljena.

Kuća ima istorijski značaj, Tihomir je bio jedan od prvih boraca odlikovanih ordenom narodnog heroja.
Imanje je zapušteno, ali objekti nisu (još uvek) urušeni. Pored dve kuće na okućnici se nalazi i par ekonomskih objekata, brvnara.
Na oko 400 metara (vazdušnom linijom) dalje, na privatnom imanju, nalazi se spomenik osnivanju Takovskog bataljona Čačanskog partizanskog odreda. Spomenik je postavljen 1977. godine.
Kroz visoku travu i korov može se pristupiti do novije kuće na kojoj je postavljena spomen ploča, dok je starija kuća u kojoj je Tihomir rođen i živeo, potpuno nepristupačna.

Na pročelju klasičnog prizemnog stambenog objekta postavljena je spomen ploča sa posvetom narodnom heroju.
Loza koja je izrasla uz zid kuće, potpuno pokriva spomen ploču. Da bi nam pomogla, vlasnica je rukom pridržala lišće dok smo fotografisali.

Posed sa kućom je otkupio poznati čačanski privrednik. Kuća Bate Jankovića je renovirana u autentičnom izgledu, a novi objekt na placu je podignut tako da ne remeti pogled na ovaj zaštićeni.

Jednostavan prizemni objekt krasi spomen ploča posvećena majoru koji je izdao čuvenu komandu vojnicima neposredno pred žestoki nemački napad na Beograd 1915. godine.

Vojvoda Stepa je živeo u ovoj kući od 1856. do 1929. godine.
Spomen ploča je postavljena 1969.
Na obližnjem trgu, na kraju gradske pešačke zone postavljena je vojvodina statua.

Na kući se nalaze dve spomen ploče.
Na jednoj je posveta Miodragu Ivkoviću koji je bio sekretar Univerzitetskog komiteta KP Jugoslavije.
Na drugoj je posveta porodici Ivković koja je kuću poklonila Komunističkoj partiji posle rata.

Bio je veliki borac protiv diktature i član francuske komunističke partije.
Kuća se nalazi u ulici koja nosi njegovo ime.


U istom dvorištu nalaze se dva objekta različito numerisana. Spomen ploča je na objektu sa kućnim brojem 20.

Originalni objekt verovatno nije sačuvan (sudeći po tekstu na spomen ploči).

U registru se vodi kao Rodna kuća Kristine Leković.
Rodna kuća Dimitrija Tucovića je velika zgrada i zaštićena je zbog svojih tipskih graditeljskih osobina.
U kući je muzejska postavka, koja, očigledno, u poslednje vreme nema veliku posećenost.
Pored kuće je bista ovog velikog čoveka.
Put do kuće je označen, ali je uska ulica duga, pa smo morali stati da pitamo da li smo na pravom putu. Sreća da je na samom kraju ulice, pošto je oko kuće gusto rastinje, pa se tabla i spomenik jedva primećuju sa puta.
Komšije iz susedne kuće, koji su i rođaci iz familije Tucović, pokušali su da nam otvore kuću-muzej, ali ključ koji koriste i ljudi iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, nisu uspeli da pronađu.

U kući koja je u to vreme postojala na ovom mestu je održan sastanak Vrhovnog štaba 7. decembra 1941. godine. Na sastanku je doneta odluka o formiranju Prve proleterske brigade.
Pored istorijskog, kuća ima i značaj kao tipski primer narodnog graditeljstva.
Kuća više ne postoji, na njenom mestu je kameni stub sa spomen pločom.
Kuća i obnovljeni objekti okućnice, deluju potpuno autentično i estetski upečatljivo u zelenom ambijentu koji ih okružuje. Kompleks čini skoro obnovljena kuća, koš i zidana peć. U kući je izložbena postavka sa odgovarajućom faktografijom.
Kuća nije otvorena, poseta se mora najaviti dan ranije.
Nažalost, nedostaje informacioni pano, koji bi dao osnovna obaveštenja neupućenima u vreme kada druge informacije nema.
Nalazi se u vrlo živopisnom, ali pustom kraju.
Do kuće od magistralnog puta ima 3 km. Put je, očigledno, nedavno nasut i dobar za svaki auto.
Svuda okolo - visoka šumovita brda.
Nismo znali da je potrebna najava, ali i bez toga, ukupni doživljaj i osećaj da ste na mestu gde je velika heroina živela sasvim su dovoljni.

U spomen kući je postavka vezana za život i aktivnosti Miloja Zakića.
Kuća je (po rečima meštana) renovirana 2024. godine. Bili smo ovde par godina ranije, trava nije bila pokošena, a razgranato drveće je delimično zaklanjalo spomenik.

Adresa: Save Jeremića 17a

Dragutin Matić, poznatiji kao "Oko sokolovo" ratnik iz Prvog svetskog rata ovekovečen je na jednoj od najpoznatijih ratnih fotografija.
Kuća se zajedno sa još nekoliko nalazi na markiranoj lokaciji. U ovom delu sela niko ne živi, a objekti, zarasli u šiblje, su potpuno nepristupačni.
U centru sela se nalazi spomen park, a jedna od bisti je posvećena Đuki Dinić.
Mogli smo jedino da konstatujemo poziciju i da snimimo šiblje ispred kuće najbliže putu.

Kuća je u solidnom stanju, prostorije su uredno okrečene, trava u dvorištu pokošena. Međutim, ograda i jedina ekonomska zgrada pored kuće su potpuno puinirane.
Objekat je imao ili trebao da ima određenu namenu kada je uspostavljen. Sudeći po tekstu dve zahvalnice ostavljene na stolu, to se dešavalo krajem sedamdesetih godina prošlog veka.
Sada su dve prostorije skoro potpuno prazne, a u trećoj se nalazi manja etno-zbirka.

Kuća se nalazi odmah iznad škole koja nosi Zeletovo ime.
Kuća se nalazi u delu sela na proplanku sa lepim pogledom.
Stado ovaca na ispaši na širokoj livadi ispred kuće nas je posebno obradovalo. Redak prizor danas u Srbiji.

Kosta Stamenković je učesnik narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj.
Vest iz februara 2020: kuća se sanira.
Prema zatečenom (leto 2022.), kuća se slabo ili uopšte ne održava. Zelenilo je potpuno zaklonilo postavljenu bistu, vidi se samo postament.

Kuća se nalazi van regulacione linije ulice, uvučena je i okružena drugim objektima. Pristupa joj se koz relativno uzan prolaz između druge dve kuće.
Pročelje je potpuno zaklonjeno ogromnom starom vinjagom.


Naslovna strana